Vezikula

Prikaz jednostavne vezikule (liposom).
Mikroskopska slika lipidnih vezikula u vodenoj otopini

Vezikula – u citologiji – je relativno mali unutarćelijski, kesasti mjehurić, koji je obložen sopstveno membranom. Od citosola je odvaja najmanje jedan lipidni dvosloj. Osnovna funkcija ove strukture je su skladištenje i transport tvari.[1]

Prenos tvari počinje tako da se dio organele udubi i formira mjehurić okružen membranom (tzv. transportne vezikule). Takav mjehurić cirkulira ćelijom, a kada naiđe na membranu organele koja mu odgovara, s njom i sadržaj unosi svoj sadržaj. Na sličnom principu zasniva se i izbacivanje molekula iz ćelija.

Većina transportnih vezikula ustvari se formira od specijaliziranih obloženih regija membrane. One pupaju kao obložene vezikule, ali se, prije stapanja sa ciljnom membranom, obloga odvaja, da bi se membrane mogle nesmetano spojiti. Mehanizam odvajanja vezikula od membrane vjerovatno je posljedica uticaja velike količine nakupljenih proteina na lipidnom dvosloju membrane, što izaziva spontano deformiranje i ispupčenje membrane koja se jednostavno uvija sve dok se ne formira mjehurić, koji se zatim odvoji. Na isti se način odvajaju vezikule endoplazmatskog retikuluma, koje prenose proteine do Golgijevog aparata.[2][3]

  1. ^ Bajrović K, Jevrić-Čaušević A., Hadžiselimović R., Eds. (2005). Uvod u genetičko inženjerstvo i biotehnologiju. Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju (INGEB) Sarajevo. ISBN 9958-9344-1-8.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  2. ^ Kapur Pojskić L. (2014). Uvod u genetičko inženjerstvo i biotehnologiju, 2. izdanje. Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju (INGEB), Sarajevo. ISBN 978-9958-9344-8-3.
  3. ^ Međedović S., Maslić E., Hadžiselimović R. Biologija 2. Svjetlost, Sarajevo. ISBN 9958-10-222-6.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)